Udomiteljstvo se kod nas još uvijek gleda kao put ka posvojenju djeteta, te je to prva stvar koju trebamo demistificirati i jasno naglasiti da je svrha udomiteljstva da se osposobi primarna obitelj za povratak djeteta, poručeno je to na Javnoj tribini koja je u sklopu projekta 'Svako dijete treba obitelj', organizirana u Mostaru.

Cilj ove Javne tribine, koju je organiziralo Udruženje socijalnih radnika HNŽ, bio je informirati javnost i zainteresirane udomitelje o samom postupku, njegovom značaju i potrebi.

Foto: Bljesak.info / Anita Begić i Renata Brkić

''Udomiteljstvo je poseban oblik obiteljsko pravne zaštite gdje se djetetu osiguravaju adekvatni uvjeti u drugoj udomiteljskoj obitelji, ukoliko u svojoj biološkoj obitelji nema zadovoljene sve potrebe. Razlika je ta što dijete na udomiteljskom smještaju ima pravo ostvarivati kontakte s biološkim roditeljima, ukoliko naravno to želi, te se također udomiteljstvo može prekinuti povratkom djeteta biološkoj obitelji ili čak posvojenjem'', rekla je Renata Brkić, stručna djelatnica iz oblasti udomiteljstva te istaknula kako ono može trajati do 26. godine djetetovog života.

15 udomiteljskih obitelji

Broj udomitelja i posvojitelja na području Hercegovačko-neretvanske županije se mijenja iz mjeseca u mjesec, a trenutno u evidenciji Centra za socijalni rad Mostar imaju 15 udomiteljskih obitelji.

''Važno je reći da smo do sada pronašli za svako dijete udomiteljsku obitelj, tako da se nadam da će i ova današnja tribina zaista potaknuti javnost da se informira i da i oni krenu u to. Dužina trajanja postupka ovisi od situacije do situacije. Primjerice, imali smo roditelje koji su u 12. mjesecu prošli edukaciju, a već u trećem dobili dijete na udomoljavanje. Sve ovisi i o tome kada imamo spremno dijete i kada ih možemo pozvati'', dodala je Brkić.

Uvjeti da se postane udomitelj propisani su Federalnim zakonom iz 2017. godine, a oni između ostalog podrazumijevaju da su udomitelji punoljetni, da imaju prebivalište na području Federacije, radnu i zdravstvenu sposobnost, materijalne i stambene uvjete. Udomiteljska naknada iznosi oko 500 KM.

Kako postati udomitelj?

''Ispuni se prijava, stručni djelatnici Centra za socijalni rad zatim vrše svoju procjenu, nakon čega se potencijalni udomitelji upućuju edukatorima na edukaciju koja se organizira od strane Federalnog ministarstva a traje deset sesija. Nakon pozitivnog stručnog mišljenja od edukatora, Centar izrađuje rješenje i oni se upisuju u registar udomitelja na području Federacije'', objašnjava edukatorica.

Antonija Novak, predsjednica Udruge Socijalnih radnika HNŽ i magistrica Socijalnog rada istaknula je kako nažalost kod nas ljudi još uvijek nisu dovoljno informirano o udomiteljstvu, jer i sama praksa pokazuje da većina potencijalnih udomitelja u biti jesu potencijalni posvojitelji.

''Ovom tribinom želimo staviti presjek upravo između udomiteljstva i posvojenja. Svrha jeste ista, u smislu pružanja brige i skrbi djetetu koje nema to zadovoljeno unutar biološke obitelji. Ova dva procesa definirana su različitim zakonima koji jedne druge dopunjuju, po pitanju udomiteljstva relevantan je Federalni zakon koji je donijet 2017. godine, dok je posvojenje regulirano Obiteljskim zakonom Fedracije BiH'', navela je Novak.

Foto: Bljesak.info / Antonija Novak, predsjednica Udruge Socijalnih radnika HNŽ i magistrica Socijalnog rada

Na naš upit postoje li određene manjkavosti, Novak navodi da se one uočavaju kroz samu praksu te da postoje stvari koje bi trebalo unaprijediti u zakonu, a to je svakako jedan od ciljeva i apela njihovog Udruženja.

Istaknuta je i etička upitnost samih stručnjaka, kada možda ponekad udomiteljstvo predstavljaju kao put kao posvojenju, jer se na taj način manipulira i tim djetetom i biološkim roditeljima.

''To dijete ima svoje biološke roditelje i tu potencijalnu udomiteljsku obitelj treba i tako pripremati. Dijete koje ste udomili ima svoje roditelje, vi ste važni za to dijete da posredujete i da mu pomognete da se ponovno vrati svojoj obitelji. Često se te teme izbjegavaju jer su jako osjetljive, prvenstveno za to dijete koje je najčešće izdvojeno iz vrlo jakih traumatičnih iskustava'', navela je Anita Begić, pročelnica studija Socijalnog rada Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Bez osuđivanja

U međuvremenu stručnjaci Centra za socijalni rad rade na osnaživanju te obitelji, bilo da je riječ o pitanju liječenje od ovisnosti, nasilja u obitelj ili možda nekom drugom obliku savjetovanja ili psihoterapije.

''Bitno je i ne osuđivati tu obitelj zato što nije bila sposobna u određenom trenutku iz određenih razloga brinuti se za svoje dijete. Često se osuda događa i na strani stručnjaka, ne razumijevajući iz koje pozadine su ti roditelj došli i zbog čega su oni zapravo takvi. To je jednako poziv i stručnjacima, kao i udomiteljima, da ne osuđuju ljude koji nisu bili u stanju brinuti se za svoju djecu, nego pružiti im mogućnost da budu bolji'', navela je Begić.

Priče o udomiteljstvu su jako osjetljive, te se, kako kažu stručnjaci, u njih lakše uključe osobe koje već imaju biološko potomstvo.

''Ljudi koji nisu imali iskustvo roditeljstva se mogu zapravo zaplesti u tu emocionalnu priču i neće moći realno vidjeti dijete i pomoći mu da izraste u jednu zdravu osobu, a to je ključno. Možda će odbijati i suradnju s biološkim roditeljima, a tu je ta uloga ključna'', dodala je.

Foto: Bljesak.info / Javna tribina u Centru za socijalni rad

Iako su se svi složili da je povratak djeteta svojim primarnim roditeljima cilj udomiteljstva, kako je pokazala praksa na našem području, do sada nije zabilježen niti jedan slučaj kada je ta primarna obitelj dovoljno osnažena, te da im je vraćeno ranije udomljeno dijete.

Kako je istaknuto na tribini, prema evidenciji Centra za Socijalni rad trenutno imaju četvero djece kojima traže udomitelje.